Minimalizam: manje je više!

by | May 3, 2018

Pretrpani ste stvarima? Čini vam se da vas nameštaj “guši” i da nemate dovoljno prostora u kući, već da nalećete na stvari kud god se okrenete? Nije vam po volji šarenilo starinskih tapeta, dizajn sa mnoštvom, za vas “neuklopivih” detalja, prenatrpanost boja i oblika? Ako je vaš odgovor “da”, onda ste vi u duši “minimalista”; osoba naklonjena minimalističkom dizajnu i uređenju prostora.

 minimalist_design-t2

Minimalističko uređenje i minimalistički dizajn nastao je kao produkt mnoštva uticaja iz mnogih delova sveta, ali je kao pojava u evropskoj (i evrocentričnoj) civilizaciji relativno nov. Na prostorima Evrope minimalizam se “na velikim vratima” pojavio tek pre nekih stotinak godina, a smatra se da savremeni trendovi inspirisani minimalnim dizajnom imaju četiri, geografski različita, polazišta. To su: japanski (i uopšte orijentalni) minimalizam, islamski minimalizam, ruski (i sovjetski) minimalizam i germanski i skandinavski minimalizam.

brilliant-minimalist-design-of-modern-minimalist-bathtub-design-bowl-shape-for-home-design

Poznato je da Japanci nisu robovi nameštaja. U japanskim domovima sve je svedeno, prozračno i prostrano, iako broj kvadrata koji prosečan Japanac poseduje definitivno ne spada među najveće u svetu, gledano po glavi stanovnika. Upravo je ova “skučenost” modernih stanova japanskih high-tech metropola dodatno uticala na očuvanje tradicionalnih japanskih vrednosti i u savremeno doba. I ne samo da je Japan uspeo da se “sačuva” od vesternizacije, već je uspeo i da “izveze” svoj pogled na svet širom naše planete. Japanska umetnost uopšte, a ona je izvor i dizajna enterijera, došla je na ostrva na krajnjem istoku Azije zajedno sa širenjem budizma, u 6. veku. Budizam je imao toliko veliki uticaj na Aziju da je postao izvorište potpuno novog dizajna: korišćenje geometrijskih oblika i struktura prožetih dubljim, produhovljenim značenjem. Jednostavnost i prostodušnost, zajedno sa verom u prolaznost sveg bogatstva i verom u “neoduševljavanje” materijalnim, definitivno je bila plodna baza za različite umetničke forme zasnovane na minimalnom dizajnu.

PROČITAJTE I… Minimalizam u spavaćoj sobi

Pogledajte samo japansku zastavu: crveni krug (izlazeće) sunce na čisto beloj podlozi – zar to nije najbolji primer minimalnog? Ono što je Japancima podarilo dodatnu “skromnost i strogost” je sama duša “japanstva” – šintoistička religija, jedna od najdisciplinovanijih svetskih vera, u kojoj su jednostavnost i odricanje neke od osobina koje se najviše cene. Ovo je sve uslovilo da japanski enterijeri nikada nisu imali “gužvu” i mnoštvo delova nameštaja. Kovčezi i ormani imali su obično pokretne i klizne panoe umesto vrata, a prazan prostor i niski stočići, obično na rasklapanje, dominiraju prostorijom. Sa spavanje su se koristile prostirke na podu, koje su se koristile i za sedenje. Ni sada se nije mnogo promenilo, samo što je dizajn pročišćeniji i profinjeniji. Japanski gradovi i enterijeri odišu funkcionalnošću, geometrijskim linijama i veštom igrom praznine i “punoće”. Posle otvaranja Japana prema Zapadu krajem 19. veka i pogotovo, posle rapidne i ultrauspešne industrijske i postindustrijske revolucije posle II Svetskog rata, Japan postaje neiscrpno izvorište novih i svežih ideja za Zapad, vazda opterećen pretrpanošću detalja, još od kraja Srednjeg veka.

interior-design-japanese-minimalist-architecture-house

Drugi izvor inspiracija za minimalistički dizajn je islam i njegova opsednutost geometrijskim motivima: iz religioznih razloga muslimani nisu prikazivali ljudske likove, a njihova odeća je uvek “pustinjski” jednostavna: dominiraju crna i bela. Njihove kuće su obično bez krivih linija, i liče na lego-kockice, obično bele boje, što se delimično duguje i nedostatku kosih krovova (ravni krovovi su bili idealno rešenje, jer nije bilo kiše koja bi izazivala propadanje stropa). Možda je najlepši primer za islamsku neuobičajeno ranu “modernost” upravo Šibam, grad u Jemenu, koga nazivaju “Menhetnom Arabije”: kuće u obliku kvadara, sa istim takvim prozorima… I dan-danas, islamski umetnici i njihova filozofija “pustinjske jednostavnosti” deluju podjednako inspirativno za ceo svet…

Shibam_Wadi_Hadhramaut_Yemen

No, definitivno je najjači podstrek minimalizmu dao 20. vek i radovi evropskih umetnika na tom polju. Prvo dolazi kubizam, koji pokušava da “prodre” ispod “nesavršene površine” i pronađe čistu geometriju u osnovi svakog pojavnog oblika u prirodi. Verovatno je ovo bio trenutak koji je definitivno promenio pogled Evropljanina, i postavio geometriju i njene čiste, savršene oblike u centar posmatranja, umesto nekada veoma korišćene “nacifranosti”. Asketsku upornost za osvajanjem čistog geometrijskog dizajna i svođenje na elementarne oblike obojene osnovnim bojama, čiji je osnovni zadatak da ne podsećaju ni na kakvu realnost (a sve ovo polazeći od osnova kubizma), definišu prvi Holanđanin PitMondrijan, svojim neoplasticizmom, tj. svojom Kompozicijom, i Rus Kazimir Maljevič, svojim suprematizmom, oličenim u Crnom kvadratu na beloj podlozi. Posle toga će se pojaviti savremeni evropski minimalizam, pokret koji se trudi da minimalnim mogućim brojem “plošnih površina”, obojenih u osnovne i, veoma često, ahromatske boje dočara suštinu sveta. Holanđani se okupljaju oko revije “DeStajl” (“DeStijl”), a  Rusi postaju osnivači sovjetske avangarde.

PROČITAJTE I… Moderni minimalizam

De Stajl predlaže “sužavanje palete” dopuštenih boja na elementarne boje: crvenu, žutu, plavu, crnu, belu i sivu; odbacuje krive linije i insistira na “božanskoj pravoj liniji”. Umetnici se dive matematici i neoplatonizmu. Pokret “izbacuje” na tržište i takve stvari kao što su pomalo neudobna, ali graciozna i savršena “Plava i crvena stolica”, koju je dizajnirao Gerit Ritfeld 1917. godine. De Stajl umnogome utiče na industrijski dizajn i dizajn enterijera, potpuno promenivši dotadašnji pogled na svet. Ovaj pokret uticaće naveliko i na nove, još radikalnije pokrete, kao što je moćni Bauhaus.

Ovaj nemački pokret slavi prave i krive linije na tako ekstreman način da će ogroman broj ljudi širom sveta do današnjeg dana pod pojmom “stambene zgrade” smatrati sivu kocku u kojoj žive stotine ljudi! No, nije samo arhitektura “pretrpela” radikalnu redefiniciju: tu su i bauhaus lampe, bauhaus vitrine, bauhaus nameštaj i štošta drugo. Koriste se metalne konstrukcije, beton i staklene površine, ali rezultat je, najblaže rečeno, dvojak: ono što je nemačkom duhu savršeno odgovaralo, mnogim drugim nacijama činilo se pomalo tužno i otuđeno.

Pa ipak, Sovjetski Savez usvaja minimalizam kao nacionalnu strategiju. Kao što je Ludvig Mis van der Roe umeo da kaže: “Manje je više!”, tako i komunističke vlasti pokušavaju da kažu mnogo upotrebom veoma malog broja elemenata. Forsira se brza industrijalizacija i kolektivizacija, i pokušava se formirati takav stil koji će široke narodne mase lako razumeti i koji će biti “uniforman” i izjednačiti sve građane socijalističke imperije. Slavi se uživanje u asketizmu i odricanju od nepotrebnih materijalnih poseda, ukrasa, čipaka. Slavi se i uživanje u jednostavnosti i bazičnim oblicima, jer sada je “minimalno” ono što je državotvorno, željeno i ideološki opravdano. Posle II Svetskog rata, arhitetekti daju novi zamah ovom pravcu, a funkcionalizmom i igrom geometrijskih oblika ističu se slavni Le Korbizije, Oskar Nimajer, tvorac Brazilije, ili Erne Goldfinger, čovek koji je svojim zgradama inspirisao Ijana Fleminga, tvorca Džejmsa Bonda, da svom “glavnom negativcu” da njegovo ime. Razvija se možda i najružniji izdanak minimalizma, tzv. brutalizam, koji inistira na korišćenju sirovog betona (béton brute), bez krečenja, malterisanja, ukrasa. Minimalizam dostiže svoje “dno”, jer postaje hladan i omražen. No, tokom 60-ih i 70-ih godina 20. veka, minimalistički dizajn, podstaknut sve većim napretkom nauke, letovima u svemir i verom u bolje sutra, postaje sveprisutan, stilski, lep.

U kombinaciji sa “spejs”-elementima iz tada popularnih science-fiction serija (uticaj space-design-a je toliki da se pojavljuje ogroman broj stolica, vitrina i kuhinja koje podsećaju na nameštaj u svemirskim brodovima – vrhunski dizajneri prvo naprave enterijer za neki film ili seriju “u dalekom svemiru”, a onda se njihovi proizvodi industrijski proizvedu i za zemaljske kuće!), minimalizam se useljava u naše domove “na velika vrata”, a stari kredenci i šareni tepisi, “izuvijane stolice” i ornamentirane vitrine zamenjuju se oblicima jasnih linija i boja. U prošlom broju našeg časopisa mogli ste videti jedan sjajan “rivajvl” ovog stila, koji postaje ponovo trendi.

luxurious-minimalist-interior-design

Šta je sa minimalizmom danas? Gde on preovlađuje, kao način razmišljanja? Pa, narodi germanskog porekla nikada nisu imali previše sluha i ljubavi za “šareniš” i pretrpanost detaljima. Oni su to uvek “ostavljali” Mediterancima, naravno. I dan-danas skandinavski narodi, Nemci i Holanđani prednjače u minimalnom dizajnu, a možda je jedan od najpoznatijih “promotera” ovog stila švedska kompanija Ikea. I zaista, veoma je teško ne “zaljubiti se” u nameštaj ove firme: jednostavan, “stylish”, a opet nekako “skup” na prvi pogled. Ko nije bio fasciniran kompletima tanjira, savršeno kružnih i savršeno plavih, zelenih, žutih? ako ste pobornik skandinavske strogosti i jednostavnosti, a dosta vam je baroknih ramova sa goblena vaših majki, i dosta vam je pseudo-rokoko vitrina i pseudo-persijskih motiva sa tepiha po kojima ste u detinjstvu gazili, pravi izbor će za vas biti – poseta robnoj kući ove firme. Ako i ne kupite nijedan detalj, poseta će biti u najmanju ruku “edukativna”: dobićete pregršt svežih ideja, i bićete spremni za “korak napred” u dizajnu svog ličnog prostora…

modern-living-room-interior-design

U današnje vreme, “pravi minimalista” može da izabere jedan od “klišea minimalizma”, i da uredi svoj životni prostor na nekoliko načina. Minimalističko uređenje može se postići i potpunim izbegavanjem ahromatskih boja, ali pod uslovom da su oblici koji se sreću u vašem domu geometrijski. Tada vaša kuća može podsetiti na igrarije od lego-kockica, koje mogu delovati sjajno. No, “ekstremniji” minimalisti će se uvek držati ahromatskih boja: crne, bele i sive, uz eventualni dodatak jedne hromatske, koja bi davala osnovni ton prostoriji. Ova hromatska boja se može zameniti, i to na više načina. Moguće je urediti da u svakoj prostoriji može postojati druga “noseća” hromatska boja (u jednoj prostoriji dominiralo bi crno, belo, sivo i crveno, a u drugoj, recimo, crno, belo, sivo i plavo…). “Zamena boja” se može napraviti i tokom vremena: ukoliko ste dizajnirali prostor tako da dominiraju ahromatske boje, tada možete zameniti sve hromatske detalje u “nosećoj hormatskoj boji” (tepih, prekrivače za krevete, stolice itd.) drugom hromatskom bojom, koja vam se u datom trenutku više sviđa.

Kupićete novi itison ili tepih, presvući ćete stolice i krevete nanovo, vaši prekrivači, saksije i vaze dobiće drugu boju… Ali, i dalje ćete biti “minimalista”, i to iskreni. No, imajte u vidu pre svega svoj karakter: ako ste osoba koja često menja mišljenje, nemojte davati mnogo novca na detalje u nosećoj hromatskoj boji (kao što su skupi tepisi, skup ramovi za velike slike, najkvalitetnije presvlake…), jer ćete ih ubrzo morati menjati! Postoji mnogo kvalitetnih rešenja koje iziskuju mnogo manje izdatke, a jedno od osnovnih pravila i jeste da minimalista nikako ne sme biti snob: ovo je i bio “stil radničke klase i industrijskog zamaha”, ma koliko on “izašao iz glava” slavnih intelektualaca, i ma koliko osobe naklonjene minimalističkom uređenju kuće bile sofisticiranijeg duha. Minimalizam je i “izmišljen” da bi podstakao industrijsko “štancanje” istovetnih i jeftinih detalja, pa je veoma teško povezati snobizam i minimalizam, zar ne?

Pre nego što zaključimo ovaj osvrt na minimalizam, još jednom bi trebalo da svako od nas duboko prodre i analizira svoj karakter. Imate li vi snage za minimalizam? Da li će vaš duh to podneti, ili ćete se osećati užasno, otuđeno, hladno? Možda vaš um voli jednostavnost, ali “duša ne prihvata” prazninu? Za minimalističko okruženje životnog prostora treba biti dovoljno jak, jer ovaj stil definitivno ne prija svakom. I pre nego što uredite svoju kuću na taj način, promislite. Prvenstveno o sebi, pa tek onda o enterijeru i finansijama.

I na kraju, stižemo do onih “najčistijih” i “najekstremnijih” minimalista, koji logički i završavaju celu ovu priču. “Najekstremniji” minimalisti će i dalje ostajati verni ne samo čistim oblicima i čistim bojama, već i verni praznini. Neće prenatrpavati prostor ni nameštajem, ni detaljima, ni ukrasima. Dozvoliće da prazan prostor govori. A to se može učiniti na mnogo, mnogo, veoma konstruktivnih i inventivnih načina.Jer, kako rekoše tvorci ovog stila: “Reći ćemo više sa manje”. Ako to naš karakter želi i voli. I pre svega, podnosi.

Žikica Milošević

JOŠ SAVETA NAĆI ĆETE U NOVOM BROJU MAGAZINA BRAVACASA!

PRATITE NAS I NA FACEBOOKU: casadesign.rs