Kako napraviti japanski vrt

by | September 16, 2015

Japanski vrt je pokušaj prikazivanja prirode u najprirodnijem obliku i počiva na principu jednostavnosti, tajnovitosti i detalja.
Rukovodeći se ovim načelima prilikom formiranja japanskog vrta možete da stvorite oazu mira i spokoja, mesto pogodno za opuštanje od svakodnevnog stresa. Japanski vrtovi kao uzor uzimaju pejzaže iz prirode i podržavaju ih u minijaturnom izdanju: ukrasno kamenje imitira stene i planine, jezerca i ravne šljunkovite površine zamenjuju jezera i mora, a biljke po obliku i veličini treba da se uklapaju u taj specifičan pejzaž. Za razliku od evropskog pristupa u dekorisanju bašte, japanski način dizajniranja ne uključuje mnogo cveća, već više pažnje poklanja raznim oblicima lišća i kamenja. Veoma važnu ulogu u dekorisanju igra voda u vidu fontana, ribnjaka, potočića.

Elementi japanskog vrta su: uokviren pogled, zanimljive teksture, voda, azijske biljke, kamenje, ili šljunak.

Uokviren pogled je potreba da se uokvire vidici, odnosno da se ne izlaže sve odjednom. Da bi se postigao taj osećaj tajanstvenosti, vrt se dekoriše krivudavim stazama i visokim žbunjem, tako da iza svake okuke čeka iznenađenje – fontana, jezerce sa ribicama…

Zanimljive teksture znače da bi stazice i vrtovi sa fontanom trebalo da budu napravljeni od prirodnog kamena. Idealno bi bilo da kamen za izradu fontana bude prošaran mahovinom, a mostići, stazice, figure, fontane od pažljivo odabranih materijala sa posebnim teksturama.

Voda deluje smirujuće. Zastupljena je u svim japanskim vrtovima u različitim oblicima, od malih jezeraca sa ribicama, vodenih biljka i bambusa do žuborećih potočića i prekrasnih fontana.

Aziske biljke koje se koriste u japanskim vrtovima treba da imaju dug životni vek. Pri izboru biljaka nije toliko važno šarenilo koliko tekstura lišća. Paprat, ukrasne trave i lisnodekorativne perene (hosta, ili bergenija) igraju važnu ulogu. Kao zimzelenu zaštitu od pogleda u pozadini treba zasaditi bambus, a u središtu leje, nasuprot navedenim biljkama, lepo oblikovana stabla kao što su tisa, bor, ili japanski ileks (ilex crenata).

Tome pristaje baštenski bonsai, kada se sa saksijom zasadi u zemlju i redovno orezuje. Između tog zelenila ne bi smele da izostanu cvetne biljke, jer se pomoću njih simbolizuju godišnja doba. Favoriti za proleće su japanska trešnja kao i kamelije i japanske azaleje, koje se mogu oblikovati u niske cvetne pejzaže sa brežuljcima. Na leto cvetaju iris, tradeskancija i liriope (Liriope muscari) u beloj i plavoj boji. U pozno leto japanske anemone imaju premijerni nastup. Tada im je konkurencija samo još šareno jesenje lišće niskog japanskog javora. U ribnjake stavite lotosov cvet i ne zaboravite na mahovinu.

Kamenje ili šljunak za dekorisanje japanske bašte vrlo su bitan element. Tradicinalno se koristi nekoliko većih okruglih, glatkih kako bi doneli unutrašnji mir, ali i hrapavi i oštri poput minijaturnih planinskih vrhova, koji su središnja tema većine japanskih vrtova. Izaberite kamenje srazmerno veličini vrta, a prednost dajte neobičnom. Stazicu napravite tako da bude delimično na svetlosti, a delimično u senci. U skrivenom delu vrta možete postaviti, npr. japansku svetiljku.

Lepota je u jednostavnosti, pa pre nego što počnete sa formiranjem vrta, napravite preciznu skicu kako bi želeli da izgleda.
Prvo se postavljaju veliki elementi kao što su kamenje, ili bor. Ukoliko ovaj element nije solista, već se postavlja u manjoj grupi u leji, onda se treba držati asimetričnog rasporeda i neparnog broja (pre svega 3 i 5).
Druge sastavne delove leje treba rasporediti na većem rastojanju od glavnog elementa.
To važi i za tipične detalje kao što su lampe, posude s vodom i razne figure koje treba da se uklope u harmoničan aranžman.

Izvor: Ivana Čolović, novosti.rs